Vrhunac svog pjesničkog stvaralaštva Dragutin Domjanić (1875.-1933.) ostvario je u svojim trima zbirkama kajkavske poezije. Svojim dijalektalnim pjesništvom Domjanić je afirmirao modernistički senzibilitet, ali i unaprijedio rubni položaj dijalektalne lirike.

Zbirka 'Kipci i popevke' (1917.) Domjanićeva je prva i najbolja zbirka poezije na kajkavskom, koja s kasnijim zbirkama 'V suncu i senci' (1927.) te posmrtno objavljenom 'Po dragomu kraju' (1933.) sačinjava svojevrsnu trilogiju.